!!!!AKCIJE U TIJEKU!!!

​

!!!!!!!..POMOZIMO MARKU DA STANE NA SVOJE NOGE!!!!!!!!

Dragi moji...pokrećemo veliku humanitarnu akciju za dvanaestogodišnjeg Marka iz Varaždina..pismo mame Dubravke pročitajte u nastavku
Pomoć prikupljamo na Markov račun 2360000-1323501750 u Zagrebačkoj banci
Za uplate s računa iz drugih banaka:
IBAN ili broj računa primatelja: HR8823600001000000013
MODEL: HR14
POZIV NA BROJ: 1323501750

Moje ime je Dubravka Martinez. S obitelji živim u Varaždinu i imam prekrasne dvanaestogodišnje blizance. Prije nego smo inseminacijom dobili Marka i Martu, moj suprug Miro i ja izgubili smo trojke u 6. mjesecu trudnoće. Veći dio trudnoće s Markom i Martom preležala sam u bolnici, a u 35. tjednu krenuo je porod. Hitno su me prebacili u Petrovu bolnicu u Zagreb zbog neadekvatnih inkubatora u varaždinskoj bolnici.
Marko je izašao prvi i porođen je puno sati nakon puknuća vodenjaka prirodnim putem uz asistenciju. Marta je ležala poprečno u maternici, pa je zatim još izveden i carski rez . Deset dana blizanci su bili u inkubatoru i nakon toga otpušteni smo iz bolnice.
Prve nepravilnosti u razvoju uočili smo već tijekom prve godine. Markova motorika nikako nije napredovala, dok se Marta dobro razvijala. Uspoređujući Martu i Marka, a i iz razgovora s drugim roditeljima, primijetili smo da se Markova motorika ne razvija u skladu s dobi. Na kontroli kod neuropedijatra bili smo uvjeravani da je s Markovim razvojem sve u redu i da je normalno da, budući je ranije rođen, motorički razvoj malo kasni. Tada smo igrom slučaja došli na kontrolu kod dr. Milihram koja nas je u 7. mjesecu Markova života „preventivno“ uputila na fizikalnu terapiju. Nakon toga smo preporukom nekih roditelja s Markovih navršenih 15 mjeseci došli u kliniku „Stojčević Polovina“ u Zagrebu gdje „su nam otvorili oči“ i gdje smo išli na vježbe sve do polaska u školu. Nadali smo se i uvjeravali su nas da će Marko prohodati sa 7 godina. Prošla je i 7. godina, a Marko nije prohodao. Pohađali smo razne tretmane; od fizikalne terapije, govornih vježbi, defektoloških tretmana. Prije škole bio je uključen i u Društvo naša djeca i pohađao je vrtić za djecu sa posebnim potrebama. I dan danas Marko provodi fizikalnu terapiju gotovo svakodnevno. Sa šest godina Marta je krenula u školu, a Marko je dobio odgodu još dvije godine. Kada je krenuo u školu Marko je dobio asistenta u nastavi.
Danas Marko ide u peti razred, voli svoju školu, uživa na moru, skuplja sličice Životinjskog carstva, hoda na terapijsko jahanje, vozi bicikl na tri kotača u čemu neizmjerno uživa budući mu je to jedini oblik samostalnog kretanja. Izuzetno je toplo i komunikativno dijete željno života. Ali Marko ne može hodati jer boluje od teškog oblika cerebralne paralize. Osim što ne može samostalno hodati, ne može ni pisati, niti samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti: oblačiti se, prati zube, ići sam na WC. Potrebna mu je 24 satna skrb druge osobe. Marko raste i razvija se i potreban mu je sve jači oslonac u njegovim svakodnevnim aktivnostima. Njegovih 41 kg može podići samo tata Miro.
Ovo ljeto razgovarali smo s roditeljima djeteta koje boluje od istih motoričkih poteškoća kakve ima Marko i oni su nam preporučili da obavimo pregled u specijaliziranoj neuroortopedskoj klinici "Schönklinik" u Munchenu. Naime, nakon zahvata u toj bolnici njihova je kćer znatno napredovala i bitno se osamostalila u kretanju.
Već 27. kolovoza 2013. dobili smo termin za pregled kod dr. Poschmana koji je preporučio operaciju mišića i fiksaciju stopala što bi u velikoj mjeri Marku poboljšalo svaki segment života. Nakon operacije predviđen je boravak u bolnici u trajanju od 7 dana, a vježbe hodanja počet će u prvim danima.
Budući da će operacija koštati izvjesnu, i ne baš malu količinu novaca, odlučila sam potražiti pomoć u prikupljanju svote od 17.000 eura koliko operacija košta. Molim ljude dobre volje da pomognu mom Marku da stane na svoje noge kao što su do sada nesebično pomogli velikom broju bolesne djece.